nesto je uslo...
zavuklo se
na trenutak ...
jedan dio shvacanja
dubina spoznaje
nedotaknuta vrlina
priblizilo se
kao suton
kao obale koje
spajaju mostovi
doplivalo je
kao splav
stiglo kao
neocekivano pismo
dotaklo je pogled
prosaralo zjenice
zapocelo recenicu
ne znam gdje
je sada, sve mi
se cini da opet
luta i putuje
stvari koje ti
ostvaljam
pohranjujem
u svesku
dva papira
pozutjela
herbarij
dalekih misli
osvrt na
sto je bilo
sad svlaci
mrenu proslosti
i puno je
neizrecenog
puno je
presucenog
ali za tebe
zao mi nije
neka netko procita
izmedju redaka
pogled jos miluje
vatru dok stvara
i raduje se, jer
ljubav nije uskracivao
nekad se izgubim..
ali rijeci opisuju
uspomene stvaraju
na pocetak vracaju
slogom zivotnim
glagolom tuznim
kao iskrivljene fraze
ponavljaju tempo
i tko sam ja?...
u toj bujici
lavini zaokreta
mudrosti dima
crne kave okus
u gnijezdu sebe
brizno sacuvan lik
u novcaniku starom
dok kisa pada sjecanja
iz dva balona mladosti
vrecice sitnica...
vecera za veceras
skok
kao beskraj
zagrljen zivot
iscezla kapljica
trag
ostavljen nekome
danas
kroz kisni osjecaj
malo vremena
dijeli nas
spoznajom
cega smo pritajili
hoda netko
tisinom svega
oko sebe
jednostavno lako
kao sporedan
dio stvari
svjetlo dana
kradem od tebe
taj sjaj koji mi nedostaje
za savrsenstvo
harmoniju jutra
u granama toplog
pocetak svitanja
svakog neba
tu je...
da razbije mrak
spoji razdvojeno
i otvori oci
tamo gdje idem
snovima lahora
i ceznjom ljubavnom
tebe osjecam
tragove svoje ostavljam
da ih uzmes sebi
i privijes pod svoje...
ruku mi pruzis...
milujuci uspomene
kao nekada
i sad sam u njima...
s tobom lebdim...
zbog snova, sjetim se,
ja zivim...
plove osjecaji
bude se
rastu
izviruju
snaga njihova
ne pociva
iskradaju se
iz suncanog sna
otvorenih obzorja
sirokim poljima jutra
sjene oblaka tjeraju
ritam koraka
vodi me naprijed
vidim gole horizonte
i proljece nestaje
oblaci hodaju
tebi putuju...
nesto se provlaci
kroz osjecaje
skida odjecu bola
i papirnato drhti srcem
grane veceri su
teske od kise
tragove ostavljam dok krocim
ti negdje stanujes
ja lutam bez cilja
sijem rijeci u tisinu
gradim splav od snova
kistom misli oslikam sto zelim
dovoljno je tako voljeti te
postojimo, cini mi se
mastom uspjevam sve
u mojoj prici stoje mostovi
u mojim rukama zive leptiri
u mome pogledu nicu stvarni svjetovi
kreiram blizinu sebe za tebe
mastom uspjevam sve
nekad...
u sjeni ispod borova
dok sunce grije
spavam zagrljena sa snovima
i vjetar blag bude
i lisce zeleno zatreperi
i ceznja povuce me
izvan okrilja izgubljenosti
< | lipanj, 2011 | |||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
27 | 28 | 29 | 30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
poezija